Kulturna baština

Crkvica sv. Dunata iz 9. st. na lokaciji Dunat, prije križanja za Punat.
Nalazi crkvice sv. Petra iz 6. st. na lokaciji Kanajt, samo 30 m iznad istoimenog hotela.
Rekonstruirana crkvica sv. Jurja iz 13. st. na lokaciji Mala Krasa, uz šetnicu od Punta prema naturističkom kampu Konobe.
Djelomično sanirana crkvica sv. Jeronima na lokaciji iznad uvale Zala u Staroj Baški.
Iskopine vojnog kompleksa na lokaciji Mir, iznad uvale Surbova u Staroj Baški.
Križni put iznad Punta, na lokaciji Tri križi prema Kalabrinju, u sklopu pješačkih staza.

Franjevački samostan Košljun

Svega 750 metara od Punta nalazi se otočić Košljun. Poznat je po franjevačkom samostanu u kojem su redovnici stoljećima skupljali i sačuvali mnoge vrijedne predmete. Na otoku se nalazi muzej s etnografskom zbirkom koja sadrži mnogobrojne predmete krčkih ribara i seljaka te narodne nošnje s cijelog otoka Krka. Samostan posjeduje i bogatu zoološku zbirku koju čini velika zbirka školjaka i unikatni primjerci životinja, kao npr. jednooko janje. Samostan posjeduje i bogatu knjižnicu s oko 30 000 knjiga. Među njima je i Ptolomejev atlas tiskan u Veneciji 1511. godine (jedan od ukupno tri sačuvana). Samostan je spomenik nulte kategorije. Na otoku se nalaze i dvije crkve – Navještenja Marijina i sv. Bernardina.

Za razgled otočića potrebno je oko dva sata, a potpunom doživljaju samostanskog mira pridonijet će i izostanak ugostiteljskih sadržaja.

Povijest Košljuna

Povijest Košljuna, prema arheološkim nalazima, seže u predkršćansko doba. Povijesno značenje Košljuna dobiva na važnosti osnivanjem benediktinske opatije u 11. stoljeću. Svetište sv. Marije Košljunske na Mostiru (Košljunu) postaje izvor svježine vjerskog, kulturnog i nacionalnog života otoka Krka i okolice.

Novi polet vjerskom, kulturnom i nacionalnom djelovanju Košljuna daje dolazak franjevaca. Oni u 15. stoljeću preuzimaju ruševni benediktinski Mostir i grade samostan po smjernicama sv. Bernardina Sijenskog, franjevca reformatora. Njegova je zamisao obnoviti Crkvu i Europu u duhu Franje Asiškoga. Od sljedbenika traži preseljenje iz gradskih centara u periferiju. Tu će se uspješnije duhovno izgrađivati, a onda propovijedanjem i primjerom prenositi ljudima, u tišini samostana, stečene vrednote. Košljun, periferija grada Krka, bio je kao od Boga stvoren za takvu zamisao. Prisjetimo se da „franjevački Košljun” nastaje u vrijeme pada Carigrada. Turci osvajaju naše krajeve (Liku, Krbavu). Venecija prisvaja sjevernojadranske otoke. Istovremeno izumljen je tisak. (Zadnja 1282. stranica Biblije tiskana je 1455. god.)
Krkom od 11. stoljeća vladaju domaći knezovi. Svoju vlast uspješno proširuju na dio Istre, preko Gorskoga kotara do Bosiljeva pa onda prema Lici i Krbavi. Kasnije prozvani Frankopani (Frankapani) omogućuju dolazak franjevaca na Košljun. Franjevci su već u 13. st. u gradu Krku. Ivan VII. i brat Martin (Frankopan), dobivaju od Pape Nikole V. dozvolu (bula je u arhivu samostana) da franjevci preuzmu trošni Mostir/Košljun 1447. god. Uz pomoć Ivana Frankopana (i njegovih 1000 dukata) počinje obnova. Njegova kći Katarina, udana u Veneciji, oporučno pak ostavlja drugih 1000 dukata. Tu, za ono vrijeme, veliku svotu, daje uz uvjet da bude pokopana na Košljunu „u zemlji svojih otaca”. Kod ulaza današnje crkve nalazi se njezin grob s originalnom nadgrobnom pločom. Godine 1480. diplomatskim smicalicama i prijevarom, Venecija zauzima otok Krk. Nastaju poteškoće s ostvarenjem Katarinine oporuke. Umrla je 1520. godine, a na Košljun prenesena tek 1529. godine. Najnovija iskopavanja 1991. otkrila su ispod pločnika sadašnje crkve temelje negdašnje trobrodne crkve sv. Marije. Današnji južni zid crkve dijelom je zid bivše benediktinske crkve. Na njemu se još vide vrata njihova samostana. Krovne grede današnje crkve ukrašene su originalnim crtežima, grbovima frankopanskih obitelji. Crkva je početkom 18. st. barokizirana. Prvo stoljeće sadašnje crkve obilježava poliptih Girolama da s. Croce (1535.). Prema običaju vremena, ovjekovječio je darovatelje: Katarinu i Ivana Frankopana, u liku sv. Katarine i Ivana Krstitelja. Između njih je zaštitnik grada Krka: sv. Kvirin, prvi biskup Siska.
17. stoljeće obilježeno je djelom F. Ughetta „Božje kraljevstvo” (1653.; neobično velike dimenzije za ulje na platnu). Pale pobočnih oltara Petar Alkantarski (F. Jurić) i Karlo Boromejski (B. Gianelli), lijeva strana crkve, iz 18. stoljeća. One pokazuju da Košljun prati duhovna i znanstvena strujanja europskog Zapada. Franjevac Josip Rossi slikom sv. Dijega (1860.) predstavlja 19. stoljeće. Ivo Dulčić (1960.) prekrasnim „Križnim putom” – naše 20. stoljeće.

Duhovno i kulturno značenje Košljuna u zadnjih pet stoljeća zapisano umjetničkim kistom na slikama poredanim po stoljećima, slikovito prikazuje Košljun kao neki TV repetitor. Registrira duhovna i kulturna strujanja europskog Zapada i usmjeruje ih na područje svoga djelovanja . Ako je to zračenje negativno, suprotstavlja mu se. U prošlom stoljeću, nakon ujedinjenja Italije, širi se liberalizam. Bude se budući totalitarizmi. U Istri i na kvarnerskim otocima, Hrvatima i Slovencima (većinski narodi) bila je dozvoljena srednja škola na materinskom jeziku. Istra je bezuspješno 25 godina tražila dozvolu osnivanja hrvatske gimnazije u Pazinu. Košljun je privatno dobio dozvolu u Beču, i 1894. osniva Hrvatsku gimnaziju, prvu na području Istre i kvarnerskih otoka. Ostatci raznih zbirki te gimnazije, kao i druga školska pomagala, nalaze se u klaustru iz početka 17. stoljeća te u etnografskom muzeju. Iz klaustra se ulazi u crkvu sv. Bernardina. Građena je u sklopu frankopanske kule i adaptirana za sakralni muzej. Od brojnih izložaka spominjemo biblijski tekst iz 11. st. (rola-pergamena na hebrejskom jeziku). Postoje originali ili ponovljena izdanja najstarijih glagoljskih knjiga ili rukopisa, dva primjerka inkunabula, od njih devedesetak, u biblioteci samostana (preko 30 000 volumena) i dvije pergamene iz bogate samostanske muzičke biblioteke (Neume iz 11. stoljeća).

Drveni triptih sv. Bernardina (15. st.). Zbirka sakralnih predmeta iz „zlatnog” doba krčkih crkvenih bratovština. Zatim karakteristično košljunsko raspelo (16. st.) i rijetki primjerak raspela iz prijelaznog razdoblja prikazivanja Isusa na Križu (12. st.). Isus se prvotno prikazivao kao pobjednik smrti – upravan na križu s kraljevskom krunom. Od 3. stoljeća prevladava prikazivanje Njegove neizmjerne ljubavi prema čovjeku. Iz te ljubavi žrtvuje svoj život na križu, pa se prikazuje patnja, bol razapinjanja. Izloženo raspelo (12. st.) pokazuje karakteristike tog prijelaznog razdoblja.

Košljunski etnografski muzej omogućuje pogled u život otoka Krka u nedavnoj prošlosti – makete brodova, drveno kućno posuđe, pribor za rad u polju, pribor za proizvodnju sira, glazbene instrumente – sopele, pribor za vunenu i tkalačku industriju, narodnu nošnju, keramiku... Zatim bogatu numizmatičku zbirku, Ptolomejev (1511) i Strabonov (1573) atlas.

Usred bujne šume (crnika – Quercus ilex) nalaze se kapele: Porođenja (1651.); sv. Križa (Jerusolim) iz 1579. godine; Preminuće sv. Franje 1654. Ukrašene umjetničkom rukom akad. slikara Bruna Bulića, zaljubljenika Košljuna. Silueta sv. Franje na obali je njegovo djelo. Pripitomljuje „brata vuka” Gubijskog gavana (bogatuna).
Benediktinci predstavljaju Košljun geslom: MOLI I RADI. Vas je dočekao na ulaznim vratima samostana i otpratit će Vas – franjevački pozdrav MIR I DOBRO, pisan, razumije se – glagoljicom!