Legenda o otočiću Košljunu
Kad su nastali erogenetski i epirogenetski pokreti u zemljinoj kori, prodrlo je more u Puntarsku dragu oko Košljuna, a Košljun, budući je bio brdašce, postao je otočić. Taj proces trajao je tijekom tisućljeća. No, pučka mašta se ne obazire na znanstvene zakone, pa sve rješava posve lako. Kaže legenda da je Puntarska draga nekoć bila veliko polje, koje je pripadalo dvojici braće. Jedan od njih bio je slijep. Kad su dijelili žito, legenda kaže da je zdravi brat varao slijepog brata. Bog se zauzeo za slijepca i kad je slijepac zatražio od Boga pravdu, polje je prekrilo more, a imetak slijepca Košljun, brdašce, ostao je nad morem.(op. A.Ragužin, Punat I i II)
U knjizi "Košljun kod Punta na otoku Krku - Kulturno - povijesni prikaz" (Đakovo, 1966.) autora o. Teofila dr. Velnića navedena je "Pučka legendu o nastanku Košljuna":
"Sadašnja Puntarska draga bila je nekoć veliko i lijepo polje koje je pripadalo dvojici braće. Jedan je od njih bio zdrav, a drugi slijep. Obojica su imala svoje zasebno gospodarstvo s okućnicom. Polje im je bilo zajedničko. Plodove su dijelili napola i to minom ili minicom (mjerom izdubenom u drvetu a držala je oko 10 kg). Kad su neke godine pšenicu poželi, ovršili i osušili na gumnu, reče zdravi brat slijepomu: - Hajde, brate da podijelimo ovogodišnju pšenicu, pa da znamo čije je što.
- Pa hajdemo, brate - odvrati slijepi brat. - S tvojim se prijedlogom posve slažem; ali kako ja ne vidim, a ti vidiš, dijeli ti što je i kako je pravo.
Zdravi brat ne odgovori ništa. Napuni minu pšenicom, sasipa je na stranu i reče: - Ovo je moja prva mina, a sad ću napuniti minu za tebe, ali broji i ti mine da se ja ne pometem. Međutim okrene minu, dno pokrije pšenicom i pruži bratu riječima: - Dotakni se, brate, pšenice i uvjeri se da je mina puna.
Slijepi se brat dotakne prstima pšenice i uvjeri se da je mina puna pa reče: - Ta, braća smo pa ne mogu ni posumnjati da nešto ne bi bilo u redu. Mjeri ti tako dalje da posao ide naprijed.
Kad su s mjerenjem već bili pri kraju, slijepi se brat slučajno približi mjeri koja je bila za njega, opipa je, zabode prst dublje i uvjeri se da je mina okrenuta i da ga brat grdno vara. Bolno jaukne i zavapi: - Bože, ti me osveti!
U isti čas nasta velika tutnjava i šum vode: more provali silnom snagom kroz uska vrata - kroz Buku - i pokri dijelom plodno polje. Tako ostade do danas. A onaj dio polja na kojemu je bila kuća slijepog brata s vrtovima osta suh, more ga nije pokrilo. Kad je slijepi brat umirao, poklonio je sve svoje imanje fratrima da tu sagrade crkvu Sv. Marije, da u njoj čuvaju njegov grob i mole za pokoj njegove duše.“
Ljubitelji legendi kao dokaz istinitosti ove legende tvrde da je more na ulazu u Puntarsku dragu vrlo plitko i sve do kraja 19. stoljeća u nju nisu mogli uplovljavati veći brodovi. Čak se i danas u moru mogu vidjeti dugački suhozidi za čije postojanje nema logičnog objašnjenja.
