Kulturni vodič Punta - šetnja sakralnim objektima, parkovima i starom gradskom jezgrom
Punat, ožujak 2013., Tekst napisala: Izabela Juranić, dipl.oec., Voditeljica TIC-a TZO Punat
Fotografije: Branko Karabaić, oec., Direktor TU TZO Punat
Uvod
Kulturno-povijesna baština svjedok je postojanja naroda, njegova stvaranja, uloge u povijesnim zbivanjima, utjecaju na geografska područja, njegov razvoj ali i zatiranje.
Dobra koja šutke govore o raznim zbivanjima, veličanstvena su u svojem opiranju utjecajima vremenskog i ljudskog razaranja.
Danas, svjesni svoje povijesti i uloge u povijesnim zbivanjima, svjesni da vrijeme ne prašta našu indiferentnost prema bogatom naslijeđu, okrećemo se svojim korijenima i precima. Shvaćamo da im je život bio težak, gotovo surov na krškom podneblju i sivom kamenu, mukotrpan i siromašan ali odan crkvi, molitvi i zavjetima s vjerom u bolji život na nekom drugom svijetu ali uvijek prožet zahvaljivanjem za svako životno iskustvo.
Upijajući kulturno-povijesnu baštinu Punta, svjedoci smo pobožnosti puntarskog puka i međusobnog prožimanja i postojanja različitih kultura i kulturnih razdoblja ali prvenstveno stvaranja i očuvanja nacionalnog identiteta kroz bogatu glagoljašku baštinu.
Dragi posjetitelji, krenimo zajedno u šetnju kulturno-povijesnom baštinom Punta i njegove okolice!
KULTURNA BAŠTINA I SAKRALNI OBJEKTI
1. Mali i Veli Kaslir
Prvi povijesni stanovnici na području današnjeg Punta bili su Iliri, tj. njihovo pleme Liburni. Ime Ilira u prijevodu znači „slobodan“. Iliri su se bavili raznovrsnim poslovima: stočarstvom, poljoprivredom, lovom i ribolovom. Njihov slobodan duh odveo ih je i u gusarstvo. Bili su poznati po proizvodnji čak nekoliko vrsta piva i medovine. Poznati su i po tetoviranju svojih tijela.
Ilirsko pleme Liburni antička su pomorska etno skupina. Bili su vješti pomorci i brodograditelji, a njihova je tehnička kultura bila iznimno razvijena i naprednija od ostalih okolnih susjeda.
U neposrednoj blizini Punta, na području pod nazivom Sus, točnije na brežuljku Mali Kaslir s kojeg se pruža prekrasan pogled na današnji Punat, Puntarsku dragu ali i na morsko prostranstvo, postoje materijalni ostaci kao dokaz postojanja liburnskog plemena, ostaci trostrukih zidina s dvije utvrde. Ovakav strateški položaj omogućivao je Liburnima opažanje neprijatelja i obranu grada. Kaslir dolazi od lat. riječi castrum, a znači utvrda.
Mali Kaslir poznat je i pod nazivom Krvava Glavica jer je prema pučkoj predaji na tom mjestu tekla krv prolivena u ratu između Liburna i Rimljana.
Osim Malog Kaslira, ostatke liburnskog naselja nalazimo i na druga dva brežuljka, Srednjem i Velikom Kasliru, iako ne u tako dobrom stanju.
Na području Susa pronađeni su i grobovi liburnskog plemena, a ploče jednog takvog groba prenesene su u muzej na otočić Košljun.
2. Crkva Sv. Petra
Ostaci crkve Sv. Petra nalaze se u okolici Punta, na dijelu zvanom Kanajt, koji dolazi od lat. riječi cannetum, što u prijevodu znači trstika.
Graditeljski elementi i brojni arheološki ostaci poput keramike, opeke, amfora i uljanica dokaz su postojanja malog samostana između 6. i 7. stoljeća.
Ostaci antičke građevine svjedoci su nastanka crkve Sv. Petra, njenog obnavljanja i preobrazbe tijekom povijesnih i arhitektonskih razdoblja. Njena posebnost proizlazi iz činjenice da se na istom mjestu nalaze ostaci triju crkava, a sve izvorno potječu od jedne koja se neprekidno obnavljala i dograđivala ili pak smanjivala. Starokršćanska, bizantska i predromanička arhitektonska obilježja izmjenjivala su izgled crkve Sv. Petra sve do kraja 15. stoljeća kada je crkva potpuno napuštena. Intenzivnim obrađivanjem tla u 19. stoljeću crkva je sasvim uništena.
U blizini crkve Sv. Petra, 1528. godine prvi se put spominje i gospodarsko-stambeni kompleks, ljetnikovac krčkih biskupa. Stari je ljetnikovac odolio dugom vremenskom razdoblju i povijesnim zbivanjima, sačuvavši i danas u većem dijelu staro pročelje, a njegova kulturno-povijesna vrijednost valorizirana je preuređenjem nekada romantičnog i mističnog biskupskog ljetnikovca u hotel visoke kategorije, Hotel Kanajt.
3. Crkva Sv. Jurja
Ostaci romaničke crkve Sv. Jurja iz 12. stoljeća, četiri visoke zidine i apsida, nalaze se na lokalitetu zvanom Mala Krasa udaljenom 2,5 km od Punta, u blizini morske obale.
Arheološkim istraživanjem otkriveno je da se ostaci crkve Sv. Jurja nalaze na mnogo starijem antičkom sklopu s okolnim antičkim grobljem.
Na ostacima crkve pronađeni su dragocjeni arheološki primjerci. Vrijedan primjerak svakako je predromanička oltarna pregrada (plutej), antička keramika, grobnice s lubanjama i veliki sarkofag.
Pronađeni fragmenti hrvatskog pletera svjedoče o naseljavanju Hrvata i vladanju hrvatskih kraljeva. Pleter je predromanička dekoracija arhitektonskih građevina i namještaja u razdoblju između 8. i 11. stoljeća. Hrvatski pleter bio je prevladavajući ukras u starohrvatskoj umjetnosti. Motivi pletera, valovi, pentagrami i rombovi, preuzeti su iz antičke umjetnosti. Hrvatski pleter spada u skulpturnu ornamentiku i svjedok je intenzivnog graditeljskog i klesarskog umijeća hrvatskih majstora i radionica.
Crkva Sv. Jurja bila je u posjedu benediktinaca ali s propašću njihove opatije propala je i sama crkva.
4. Crkva Sv. Andrije
Crkva Sv. Andrije više ne postoji. Postoje samo malobrojni ostaci kao uspomena i spoznaja gdje se nalazila. Nije sa sigurnošću poznato vrijeme njene gradnje, niti to je li postojala već u vrijeme prvog naselja Punat ili nakon izgradnje Punta na današnjem položaju stare puntarske jezgre. Svakako je poznato da je izgrađena prije 1565. godine, navodno u ranokršćanskom razdoblju o čemu svjedoče ostaci stupova od grčkog mramora, danas izloženi u arheološkom muzeju franjevačkog samostana na Košljunu. Nalazila se u parku u neposrednoj blizini današnjeg Hotela Park, uz morsku obalu i prilično udaljena od naselja. Uz crkvu se nalazilo i staro puntarsko groblje.
Kao kuratna crkva u njoj su se odvijala misna slavlja, ali nažalost povremeno. Tek godine 1808. dolaskom stalnog svećenika, misna slavlja odvijaju se svakog dana. Crkva Sv. Andrije služila je i za pokapanje pokojnika. Velika grobnica nalazila se pred oltarom, kojeg je krasio kip Sv. Andrije, zaštitnika Punta, sačuvan do današnjih dana. Grobnica koju je puk nazivao „Od anđeli“ služila je za pokapanje male djece. Uz nju se nalazila još jedna grobnica ukrašena kaležom, misalom, stolom i križem , koji govore da su se u nju ukapali svećenici. Danas u spomen na sve pokopane na starom groblju, stoji spomenik, obelisk, jedini svjedok starog groblja i stare nestale crkve.
S vremenom je crkva Sv. Andrije sve više propadala. Zbog udaljenosti od samog mjesta Punat i nepostojanjem stalnog svećenika koji brine o crkvi, crkva Sv. Andrije često je bila oskvrnjena pljačkama sakralnog posuđa i Presvete Euharistije.
Crkva Sv. Andrije potpuno je uništena pa danas postoji tek poneki predmet, dokument i pučka predaja o postojanju nekad ugledne crkve.
5. Crkva Sv. Roka
Crkva Sv. Roka zavjetna je crkva, izgrađena 1855. godine na Veloj Placi.
Predaja kaže kako je u Puntu u to vrijeme harala kolera nemilosrdno odnoseći ljudske živote. Bogobojaznom čovjeku imenom Jakov jedne se noći u snu ukazao Sv. Roko. Obećao je Jakovu da će poštedjeti Puntare od daljnjeg haranja kolere budu li mu izgradili crkvu kao zahvalu i zavjet. Jakov je dao zemlju a mještani novac.
Crkvu resi oltar, reljef koji prikazuje Duha svetoga i Anđele, te kip Majke Božje.
Na pročelju crkve, u znak pobožnosti i zahvalnosti, postavljena je ploča s latinskim natpisom: „D.O.M. ANNO DOMINI 1855 DIRO CHOLERA MORBO ORASSANTE SSCELLUM HOC DIVIS ROCHO ET SEBASTIANO PIE DICATUM UNANIME FIDELIUM VOTUM EXTRUZIT.“ / „GODINE GOSPODNJE 1855. ZA HARANJA KOLERE OVU CRKVU PODIGOŠE JEDNODUŠNO POBOŽNO SVETOM ROKU I SEBASTIJANU ZAVJETOM VJERNICI.“.
6. Crkva Sv. Dunata
Crkva Sv Dunata predivan je, osebujan i vrijedan primjerak starohrvatske arhitekture sazidan u bizantskom stilu. Izgrađena je na raskrižju putova što vode prema Puntu, Korniću i Krku, neposredno uz more, uz samu puntarsku dragu.
Svojim križnim tlocrtom sa kupolom i obložena klesanim kamenom u obliku malih kvadrata, nema nikakvog uzora i potpuno je samosvojna. Spada među najznačajnije spomenike starohrvatskog crkvenog graditeljstva.
Ne zna se točno vrijeme njene izgradnje, pa iako po stilu pripada u 9. stoljeće, na natpisu pred crkvom piše da je građena u 12. stoljeću. Svakako je sa sigurnošću poznato da je bila u funkciji do 16. stoljeća.
U vrijeme svojeg duhovnog procvata crkvu je resio kameni oltar s križem, kip Sv. Dunata te mozaici i freske koji su nažalost uništeni.
Godine 1914. zaslugom austrijskog konzervatora Antona Gnirsa, crkva je u potpunosti restaurirana.
Međutim, krajem drugog svjetskog rata crkva je jako oštećena u ekspoloziji municije
koja se čuvala u neposrednoj blizini. Osobito je oštećen njen gornji dio s kupolom. Tri godine poslije, pod vodstvom arhitekta Aleksandra Freudenreicha, crkvica je restaurirana i poprima današnji izgled.
7. Franjevački samostan Košljun
Franjevački samostan Košljun nalazi se na istoimenom otočiću Košljunu ( u narodu zvanom Mostir, lat. monasterum – manastir) smještenom u prirodno zaštićenoj Puntarskoj dragi. Legenda kaže:“Draga nekada bijaše plodno Polje. Pripadalo je dvojici braće. Mlađi bijaše slijep. Dijeleći ljetinu, stariji je brat varao slijepca. Nebo je odgovorilo strašnom kaznom. U dragu provali more, proguta bezakonika i sve njegovo. Pošteđen ostade slijepi brat na uzvišici, današnjem Košljunu.“.
Otočić Košljun, biser Puntarske drage, prostire se na 65000 m2. Bogata flora od preko 400-tinjak vrsta bilja i 100-tinjak vrsta gljiva, predstavlja osebujnu prirodnu oazu.
Ime Košljun dolazi od lat. riječi castellum što znači utvrđena rimska kuća (villa rustica). Ostaci rimskih temelja i rimski nadgrobni stećci, dokaz su da su na Košljunu živjele rimske plemićke obitelji.
U prvim stoljećima kršćanstva u rimske građevine otočića Košljuna naseljavaju se Benediktinci. Godine 1447. bulom Pape Nikole V „Ad decorem sacrae religionis“ ( „Na diku svete vjere“) na Košljun doseljavaju Franjevci.
Košljun obiluje izuzetno vrijednom kulturno-povijesnom baštinom sačuvanoj u crkvama, kapelama, muzejima i biblioteci.
Prvu crkvu Uznesenja Marijina u romaničkom stilu izgradili su Benediktinci između 11. i 12. stoljeća.
Početkom 14. stoljeća, dolaskom Franjevaca na otočić Košljun, crkva Uznesenja Marijina uz gotičke elemente dobiva i novi naziv, crkva Sv. Bernardina. Danas je muzej s izuzetnim primjercima likovne i sakralne umjetnosti, od kojih posebno ističemo hebrejsku bibliju iz 11. stoljeća.
1486. godine Franjevci grade crkvu Navještenja Marijina. Crkvu krasi veliki oltar sa poliptihom kojeg je 1534. oslikao G. Da Santa Croce, a koji prikazuje Majku Božju, Sv. Franju, Sv. Antona, Sv. Bonaventuru i Anđele. Iznad oltara velika je slika Sudnjeg dana Franje Ugheta iz 1653. (Raj, Čistilište, Pakao).
Franjevački samostan bogata je riznica umjetnina koje su pohranjene i izložene u arheološkoj zbirci; prirodoslovnoj zbirci (školjke, puževi, ribe, koralji, fosili); muzeju s etnološkom i numizmatičkom zbirkom; arhivu koji čuva stare pergamente na latinskom jeziku, glazbenu zbirku s glazbenim zapisima iz 11. stoljeća (neume) i iluminirane korale; biblioteci s preko 15.000 vrijednih knjiga na latinskom i dr. jezicima iz popdručja teologije, filozofije, povijesti i znanosti.
Košljun čuva preko 100 inkunabula, bogatu glagoljašku zbirku, Starbonov (Basel 1573.) i Ptolomejev (Venecija 1511.) atlas, te vrlo stari primjerak Starog zavjeta (Tora) na hebrejskom jeziku.
Već stoljećima na Košljunu djeluje novicijat, kolijevka mladih redovnika, a od 1894. do 1926. i gimnazija na hrvatskom jeziku.
U zelenilu otočića smjestile su se i šumske kapele: Svetog Isusovog Porođenja (1651.), Sv. Križa (ili Sv. Jerusolima, 1579.), Sv. Franje (1654.), Sv. Ane (1641.) na mjestu današnje Lurdske špilje.
Otočić Košljun oaza je mira prožeta duhovnim životom Franjevaca, sljedbenika Franje Asiškoga. Molitva, rad i prijateljstvo svakome tko posjeti ovaj mali biser proizlazi iz siluete Sv. Franje s vukom koja nas dočekuje i pozdravlja pozdravom „Mir i dobro“.
8. Crkva Sv. Nikole
Na rtu Negrit kojeg puntari nazivaju Tranjevo, južno od Punta, u blizini starog napuštenog svjetionika, nalaze se dobro očuvani ostaci crkve S. Nikole. Crkva potječe iz 13. stoljeća, a arheološka su istraživanja dokazala da je uz crkvu nekada postojao i samostan.
Do ostataka crkve Sv. Nikole dolazi se morskim putem zbog nepristupačnosti kopnenog terena.
9. Crkva Sv. Jeronima
Iznad uvale „Zala“ koja se nalzi 2,5 km jugoistočno od mjesta Stara Baška, nedaleko Punta, izdaleka privlače ostaci crkve Sv. Jeronima, izgrađene na ostacima antičkog kompleksa u 13. stoljeću.
Posebnost ove crkve ogleda se u njenom neobičnom položaju gradnje, sjever-jug, što dovodi do sumnje je li crkva građena u predromaničkom i romaničkom razdoblju ili još ranije, što bi značilo da pripada nekom ranijem graditeljskom razdoblju.
10. Župna crkva Sv. Trojice
Iako najveća, Župna crkva Sv. Trojice nije najmlađa crkva u Puntu i okolici.
Davne 1767. godine, udaljenost i propadanje tadašnje kuratne crkve Sv. Andrije, označilo je početak gradnje nove, veće i puntarima bliže, crkve Sv. Trojice.
Iako na svojoj rodnoj grudi, puntari su bili primorani tražiti dozvolu za gradnju nove crkve od mletačkog dužda iz grada Krka, jer je Punat u to vrijeme još uvijek bio pod mletačkom vlašću.
Crkva je građena u razdoblju od 1767. do 1777. U budućnosti je, zbog povećanja broja stanovnika a time i broja vjernika u Puntu, crkva još dva puta proširivana.
Crkvu krasi nekoliko prekrasnih oltara, kipovi svetaca, slike iz sakralne umjetnosti, svetohranište, krstionica, razne relikvije i orgulje.
Najstariji i najvrjedniji je glavni oltar, najljepši barokni oltar na Kvarneru, postavljen 1787. Izradio ga je Pavao Riedl, svećenik, drvorezbar i kipar. Oltar spada u iznimno umjetničko djelo, ukrašen s četiri velika kipa Sv. Antona, Sv. Augustina, Sv. Grgura i Sv. Pavla. Sliku na oltaru koja prikazuje Sv. Ivana Krstitelja kako propovijeda na rijeci Jordan, naslikao je mletački slikar Dominik Fedeli Manggiotto.
Osim glavnog oltara, crkvu rese i oltar Presvetog Srca Isusova, oltar Majke Božje, oltar Sv. Križa, oltar Sv. Petra i Sv. Andrije.
11. Crkva Sv. Nikole na Buki
Crkva Sv. Nikole nalazi se na području Punta zvanom Buka, u neposrednoj blizini puntarskih plaža na Punta de biju. Sagrađena je 1911. godine. Puntarski pomorci koji su vjekovima plovili Jadranskim i svjetskim morima, „zarađujući za kruh sa sedam kora“, od kojih se neki nisu nikada vratili svojim obiteljima, u znak zahvalnosti i zaštite izgradili su crkvu posvećenu zaštitniku pomoraca, putnika i djece, Sv. Nikoli, biskupu.
Jednom godišnje, na blagdan Sv. Nikole 06. prosinca, u crkvi se održava misno slavlje u znak sjećanja na sve pomorce.
12. Galerija „Toš“
Galerija „Toš“ , smještena u staroj gradskoj jezgri, kamenom popločanoj uličici Klančić, koja se sa obale diže prema Staroj Placi, rijedak je primjer očuvanja, adaptacije i valoriziranja kulturne baštine. Stari puntarski toš prostor je u kojem su se u neka davna vremena masline mljele ručno. Gnječile su se u velikim kamenim posudama (kamenicama) i polijevale vrućom vodom, da bi se kasnije proizvodnja osuvremenila ručnim mlinovima, velikim kamenim
kolutovima koje su težačke puntarske ruke gurale i okretale kako bi se masline samljele i od njih dobilo maslinovo ulje vrhunske kvalitete „zlatnog nektara“.
Modernizacija u proizvodnji maslinovog ulja rezultirala je napuštanjem stare tradicionalne meljave i stari se toš pretvara u rijedak galerijski prostor smješten u gotovo autohtonom etnografskom ambijentu obogaćenom izložbama slika, skulptura i drugim umjetničkim radovima renomiranih hrvatskih i inozemnih umjetnika.
Kuća u kojoj se danas nalazi galerija „Toš“ izgrađena je 1868. godine. U prizemlju kuće nalazio se toš sa cisternom za vodu i konobom za volove i konje, a na katu je bio stambeni prostor.
Adaptacijom starog toša, duh starih vremena i težačkog života prenesen je u galerijski prostor i svakog njegovog posjetioca, zaljubljenika u umjetnost i u onog koji će to tek postati.
Galerija „Toš“ otvorena je svakodnevno od mjeseca svibnja pa do konca studenoga.
ŠETNJA STAROM GRADSKOM JEZGROM
Mjesto Punat, svojom autohtonom primorskom arhitekturom stare jezgre, predstavlja prekrasan ambijent koji svakome posjetiocu budi maštu o nekim prošlim vremenima. Stare kamene kuće sa drvenim kapcima, koje zimi štite od hladnoće i orkanske bure, a ljeti od užeglih sunčevih zraka, svjedoče o graditeljskom umijeću i prilagodbi arhitekture klimatskom podneblju. Zbijene u redovima, jedna do druge, čine štit i solidarnost prema vanjskom svijetu, ali kriju i tajne i neslaganja, radost i tugu ljudske duše puntara.
Šetnju Puntom možemo započeti s bilo koje obalne lokacije penjući se uskim polpočanim uličicama Stari Klanac, Veli dvor, Klančić i Kljepina kojima dolazimo na Velu Placu, stari gradski trg koji u ljetnim mjesecima postaje pozornica kazališnim skupinama. Sa Vele Place penjemo se najstarijim dijelovima Punta, uličicama Guvnić, Stara Placa, Galija, Putarskih težaka, Jagorika, Kolušin.
Kuće su karakteristične po tome što svaka ima „pod voltu“ i „konobu“, prostore koji su služili za spremanje zaprežnih kola, stoke, čuvanje maslinovog ulja, vina, rakije i ostalih prehrambenih proizvoda. Na prozorskim okvirima, pragovima, ulaznim vratima i „gušternama“ i danas se nalaze nebrojeni natpisi na hrvatskom i latinskom jeziku koje su u sjećanje uklesali graditelji i vlasnici kuća. Među najstarijim zgradama je „Stari toš“ koji se nalazi u neposrednoj blizini Stare Place na Guvniću. Stari kameni mlin za preradu maslina svjedoči o nekim davnim vremenima i starom načinu prerade maslina u maslinovo ulje.
PARKOVI I SPOMEN OBILJEŽJA
Park s Anđelom
Park s Anđelom krasi prekrasni bijeli mramorni kip anđela s ljiljanom u ruci, simbolom besmrtnosti i čistoće, ostavljajući bez daha, budeći savjest i ispunjavajući svaku dušu neopisivom težnjom prema dobru. Kip anđela podigli su mještani Punta 1930. godine u spomen na 26 poginulih u prvom svjetskom ratu (1914.-1918. godine).
Park s Anđelom odabran je kao počasno mjesto koje krase i dvije biste izuzetno zaslužnih puntara, Ivana Brusića i Antona Žica –Ulivina.
Ivan Brusić (1903.-1980.) zaslužan je za volontersko osnivanje i vođenje Turističkog društva Punat u razdoblju od 1953.-1968. godine, proširenje obalnog dijela Punta, izgradnju šetališta 1960. godine, koje nosi naziv Šetalište Ivana Brusića, te pomoć pri izgradnji naturističkog kampa „Konobe“ 1960. godine.
Anton Žic – Ulivin (1908.-2002.), zaslužan je za izgradnju i oplemenjivanje obalnog pojasa Punta i Stare Baške, pomoć u izgradnji Marine Punat i Brodogradilišta Punat, te projektiranje i brigu na izgradnji pješčanih plaža „Punta de bij“.
Park se nalazi u centru Punta, uz samu morsku obalu s pogledom na brodice privezane u luci, zelenu Prnibu (poluotok nasuprot Puntu) i otočić Košljun što izranja iz Puntarske drage. Zeleni perivoj s njegovanom travom, cvijećem, kamenim stazicama i puntarsko plavim klupicama za odmor, uz noćnu romantičnu rasvjetu u večernim satima, pružaju mir i spokoj, veselje i ugodu u svako godišnje doba, a pogotovo tijekom ljetne žege.
Park s Anđelom i njegova ljepota nagrađeni su titulom najljepšeg parka na Jadranu i nagradom „Plavi cvijet“ na „Danima Hrvatskog turizma“ u Dubrovniku 19.10.2012. godine, pod pokroviteljstvom i u organizaciji Ministarstva turizma RH, Hrvatske turističke zajednice, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske radio televizije.
Trg zahvalnosti
Gotovo da nema mjesta na našoj planeti koje nije zahvatio rat, agresorski, nasilan, brutalan i izopačen način kojim se ludilo služi kako bi pokorilo i uništilo ljepotu božjeg i ljudskog stvaranja.
U čast poginulim puntarskim borcima u Narodno-oslobodilačkom ratu (1941.—1945.), na Trgu zahvalnsti podignuto je spomen obilježje. Na kamenoj podlozi smještena je skulptura u bronci koja prikazuje „Korablju“ na koju su ukrcani puntarski borci s oružjem, odlazeći u obranu domovine. Na četiri kamena, različitih veličina, uklesana su imena 90 poginulih
puntarskih boraca. Spomen obilježje podignuto je 30. lipnja 1979. godine i rad je autora Zvonimira Kamenara u suradnji s D.I.A. Mirom Rodinom.
U spomen na hrvatski Domovinski rat (1991.-1995.), na Trgu slobode podignuta je „Spirala života“, izuzetno djelo autora Nenada Kocijana, D.I.A.. Staklena spirala simbol je besmrtnosti, duhovnosti i vječnog svjetla. Spomen obilježje podigla je Općina Punat u suradnji s Udrugom veterana domovinskog rata otoka Krka, uz sufinanciranje Ministarstva branitelja republike Hrvatske 29. lipnja 2011. godine.
Kulturni vodič Punta opisuje najznačajnije kulturno-povijesne spomenike u Puntu i njegovoj okolici, a koji svjedoče o ranom razvoju vjerskog života, njegovoj dosljednosti i bogatstvu, ljubavi prema rodnoj grudi i domovini.
Još je mnogo raznih detalja i kulturno-povijesnih ostataka koji u obliku kamenih natpisa (na kućama, gušternama i stepenicama), raznih predmeta u domaćinstvu, glazbala, narodne nošnje i puntarskih običaja, svjedoče o vjerskom, kulturnom i gospodarskom razvoju Punta i okolice.
DOBRO NAM DOŠLI!
LITERATURA
1. Ragužin, Alojzije: „Punat na Krku I. I II.“; Krk, 1991. godina;
2. Ragužin, Alojzije: „Vodič kroz Punat“; Punat, 2006. godina;
3. Bolonić, Mihovil – Žic Rokov, Ivan: „Otok Krk kroz vjekove“; Zagreb, 1977. godina (II. izdanje, 2002. godina.);
4. Novosel – Žic, Petrica: „Otok Krk od trajekta do mosta“; Krčki zbornik br. 18; Krk – Zagreb, 1987. godina;
5. Žic, Igor: „Crkveno slikarstvo na otoku Krku“; Rijeka, 2006. godina.
